MUSIC: DANGER MOUSE & DANIELE LUPPI – TWO AGAINST ONE
for more details, click on the pics
Memories, the subconscious, and the anxieties in our everyday lives are some of the themes I’m interested in.
– Andrea Wan –
Kakve akrobacije… Bajkovito, lucidno, mračno, a detinje naivno na momente, znate na šta mislim. Podseća me na “Grad izgubljene dece” po atmosferi… Kad se crtež otisne sa planete Zemlje, bukvalno.
SLIM AARONS
Skoro sam ukapirala da su one silne old school, glam Hollywood fotografije koje toliko obožavam delo jednog te istog tipa, maestra Slim Aarons-a. Svaka njegova fotografija je kao scena iz nekog Cary Grantovog filma. To Catch a Thief sa Grace Kelly mi prvi pada na pamet.To je taj šmek.
“It’s all about photographing attractive people doing attractive things in attractive places.”
Za njega imaju običaj da kažu da je undisputed king of Hollywood photography. U karijeri koja je trajala preko pedeset godina, Slim Aarons je imao priliku da fotografiše najpoznatija lica dvadesetog veka. Meni najinteresantniji detalj je da Aarons nikada nije unajmio za svoje fotografije stiliste ili šminkere. What you see is what you get.
Pored čuvenih portreta Louis Armstronga, Humphrey Bogarta, Lauren Bacall, Marilyn Monroe, Princess Diane i Kennedys, meni su najdraže i najinteresantnije one njegove fotografije na kojima je hvatao kalifornijski socialite 60-tih. E te fotke su pravo malo blago.
Tri najčuvenija portreta :
Monocled Miss - Renata Boeck enjoying breakfast in bed at the Regency Hotel in New York, 1964
Beauty and the Beast - Lady Daphne Cameron George Camero’s wife on a tiger skin rug in the trophy room at socialite Laddie Sanford's home in Palm Beach, Florida.
i moj apsolutni favorit - Mexican film star Dolores Del Rio floating in a swimming pool in Acapulco, 1952
The Silence of Becoming and Disappearing je predivan projekat Hannah-e Bertram u okviru koga je Hannah ručno oslikala deset privatnih kuća, koristeći se različitim vrstama pepela. Svaka njena slika nastala je uz konsultacije i priču sa vlasnicima, koji su, između ostalog, odlučivali o tome koliko će im dugo crteži biti izloženi u domovima i ko će ih sve videti za to vreme.
Slike su inspirisane detaljima doma, tepisima i tapetama, bojama i stilom, kao i porodičnim pričama, putovanjima i fotografijama stanara. U pitanju je jedan izuzetno intiman projekat koji je čitavo vreme u stanju fluxa, konstantne promene. Stanari će iskusiti čitav proces, od izgradnje do razgradnje.
Neke njene slike trajale su samo par sati, u nekim drugim slučajevima stanari su se odlučili da proces neometano ide nekim svojim prirodnim tokom, sve dok ne napada prašina ili se pepeo ne razgazi i ne raznese. Neki su pustili da vreme odluči o sudbini njihovih crteža, drugi ga pak kriju u fijoci, nadajući se da će tako trajati zauvek.
Čitava ova priča me je podsetila na čuvene tibetanske mandale od šarenog peska, koje se danima tako precizno iscrtavaju a potom, po završetku procesa i propratnih ceremonija, ritualno uništavaju simbolizujući na taj način budističku doktrinu o prolaznosti i trošnosti materijalnog života.