5/31/2010

When I grow up, I want to be Iris Apfel


do you dare to be different?

ako je neko style ikona onda je to Iris Apfel, "society figure, interior designer and co-founder of textile design company
poznata po svom vrlo specificnom stilu sa chunky asesoarom i smelim, jarkim bojama - Mrs. Apfel (88 godina) opisuje sebe kao najstarijeg tinejdžera na svetu.

ja sam veliki postovalac takvog stila, jer on je vrlo odredjen, ne moze svako da ga nosi, i on negde predstavlja njen vizuelni potpis. jednostavno - ona nosi ono sto voli i ona to radi vrlo ubedljivo. ako na sve to dodate da je ona jedna od najuticajnijih persona u svetu mode mozete komotno zakljuciti da je upravo taj njen stil vrlo oblikovao ono sto danas imate priliku da gledate na modnim pistama.


ukratko - anything goes.
ja licno negujem stav da je taj fazon - upravo najzeznutiji, zbog toga sto anything goes vazi samo za onog ko zna, u medjuvremenu moze da bude zesci promasaj. da bi nosio ovakve kombinacije neophodno je da postoji ta neka specificna tezina, da ne kazem - moras da budes style maverick. ko to jos sem nje moze da iznese ove naocare? I wish I could.
"They are the most enormous spectacles imaginable, round and black-rimmed with lenses so thick she looks as if she is peering through two giant magnifying glasses, like the designer Edna E Mode in The Incredibles. 'I like them big, big!' she tells me." - Heather Hodson

ona ume da nosi:
dugacki vuneni kaput iz Avganistana i tradicionalnu tunizansku haljinu, uz more asesoara od plasticnih narukvica napravljenih od igracaka, do ogrlica na koje je nakacila zlatne mindjuse...
ili farmerke uz dugacku koralnu ogrlicu koju hvata oko struka.
ovde nema matchy-matchy, ovde se ne nose stvari zbog toga sto se slazu, ovde vladaju bold glamour & bezobrazna eklektika.

5/28/2010

The Giving Tree

End of May

ne znam zasto, verovatno to datira jos iz skole, ali kraj maja mi je jako bitan.

ako si kul u maju, kul si skoro pa do kraja godine. ja se i dalje tako osecam. pored toga sto je mesec maj - mesec kada je prolistalo i procvetalo sve sto je trebalo da prolista i procveta,

tumblr_l2fld1XQVK1qahk68o1_500_large

i sto su skoro posle godinu dana opet na tapetu jagode,
 
tumblr_l1lm2rU7NT1qa13gio1_500_large 
maj je jos bitan i zbog velikih, petogodisnjih planova.
krajem maja prvi put svodim racune i taj prvi pozitivan skor je jako vazan. bitno je da znam da nisam kompletno promasila, da sam na tragu, da se sve to kotrlja, da je sve ok.
 
a onda i ovaj blogic i to koliko me u sustini ne opterecuje i ne remeti, koliko sam stvari savladala za par meseci - od sredine marta do sad ... i koliko ce sve ovo biti jos bolje kada se budemo preselili u budimpestu.
 
il_430xN.144684802_large
i na kraju, ovaj maj je najuspesniji do sad, mozda zbog toga sto je ovaj petogodisnji plan bio najdramaticniji i najsmeliji ikada. i taj pink cadilac je nekako blizi.

5/27/2010

Academy Leader Variations (1987)

The most avant-garde selection, combines the giddy talents of 20 animators from U.S., Poland, Switzerland and China.
The animators present their fanciful versions of the "academy leader", the piece of filmstock at the beginning of each reel of a movie that counts down the seconds 8-7-6-5-4-3-2. It's like a series of Sesame Street count-down segments that never quite finish.
Award:
Cannes Film Festival 1987 (Jury Prize Best Short Film)

5/26/2010

Bozanstvena Jean Seberg

"she was rocking blonde pixie crop,
long before anyone."
prekul, parizanski smek, americka nonsalancija... breathless and effortless. najvoljenija ikona sa obe strane atlantika -
Jean Seberg.

jednostvano, postoje zene koje negde jako determinisu odredjeni fashion koncept i Jean je jedna od njih. americka ljubimica Pariza uspela je da osvezi taj parizanski look beretki i baletankica, prugastih topova i kapri pantalonica - americkom lezernoscu prirodnog, svezeg looka, sa neupadljivom, lajt sminkom i decackom frizurom, Herald Tribune t-shirtom i bez nakita...



govori tecno francuski sa jakim americkim naglaskom, what's not to like?
*harold t - shit...?

5/24/2010

Sally and Jessie Mann

"...I struggle with enormous discrepancies: between the reality of motherhood and the image of it, between my love for my home and the need to travel, between the varied and seductive paths of the heart. The lessons of the impermanence, the occasional despair and the muse, so tenuously moored, all visit their needs upon me and I dig deeply for the spiritual utilities that restore me: my love for the place, for the one man left, for my children and friends and the great green pulse of spring."



Sally Mann




Emmett, Jessie, Virginia
Sorry Game

Blowing Bubbles
obozavam portrete ovih klinaca koje je uradila njihova mama Sally Mann, najbolji fotograf ever, odgovorno tvrdim. a sama Sally Mann nije mogla da nadje bolje modele od svoje troje dece, jer ovo je... nestvarno. serija ovih crno-belih fotografija pod imenom "Immediate Family" obuhvata fotografije njene dece za vreme njihovog odrastanja u Virdžiniji, koje su uradjene izmedju '84 i '91. vise o samoj seriji kao i polemikama koje je izazvala, mozete procitati ovde.

The new mothers

Jessie in the wind
a sad, upoznajte Jessie Mann, cerku Sally Mann. man, oh man! Jessie i njeno magicno detinjstvo sa cigaretama-žvakama, koje kao fol pusi ili maminim biserima koje proba najcesce polu goluzdrava, jedan je od najautenticnijih likova ikada.

Jessie bites
Candy cigarette
prof_11_sally_mann_pose-775091
danas je Jessie "velika" i zajedno sa svojim partnerom Len Prince-om pravi najneverovatnije autoportrete. Len i Jessie su se upoznali 2001-e. on je bio fotograf koji trazi muzu, a ona "well known doughter and frequent subject for her mother". njihove udruzene snage daju sjajne rezultate koji (in my book) stoje odmah na drugom mestu, iza fotografija Sally Mann.

" The process of giving those characters, and some of myself, to the camera at the moment of exposure was something I revelled in. Modeling was for me a form of both artistic expression and collaborative inspiration. For me, this art is about that dividing line , where my story becomes yours, where - if you agree to see it the way I do - then you have made the art."



Jessie Mann

5/23/2010

Zoku Quick Pop Maker

o, da!
ja o-bo-za-vam ovakve stvari. ovo je super. kad razmisljate o ovakvom aparatu , pre svega morate da krenete od prve hipoteze koja glasi:
- ovo je pretty useless junk.
a odmah posle nje da dodate drugu hipotezu:
- but the fun is priceless.
Zoku Pop Maker kosta $50,oo i prilicno je dobro ocenjen.
ali kao sto sam vec rekla, poenta nije u tome. ovde se ne radi o zdravom zivotu. ovo je aparat kao stvoren za ovakvu nedelju - dosli dugari, sluzi se sladoled.

5/22/2010

saturday bites / beats

♥ currently in love with ♥

kolekcija Dreamer a/w 2010 Karle Špetić
meko, zenstveno i ususkano, tačno onakva kakva treba da bude kolekcija za jesen i zimu. boje su bozanstvene, krojevi su suludo dobri. materijali - sjajni, vidi se po tome kako raskosno padaju. i sve vuce malo na vintage, ali nema onog ustajalog mirisa.
celokupan utisak fresh i feminine. BRILLIANT!
obozavam je. stvarno. njeno aristokratsko drzanje i njenu neprolaznu lepotu. a evo i pesme koja bi to mogla da ilustruje.
Billy Bragg - Ingrid Bergman
dve ili jedna, uhvaćena sa strane ili jednostavno pustena da visi na dole... sasvim svejedno. kada imate dugu kosu (kao, recimo ja) uskraceni ste za citavu lepezu eksperimentisanja, ali zato imate privilegiju pletenica.
Cracks
film je radila Jordan Scott, cerka Ridley Scott-a. nisam toliko odusevljena samim filmom (s obzirom da je u pitanju jedan prilicno predvidljiv plot), koliko sam uzivala u tome sto vidim. estetika je za 10-ku. toplo preporucujem devojcicama.

5/20/2010

The Art of Davel F. Hamue

(pic via Krys Morgenweck)
Davel F. Hamue je moj jako dobar internet buddy. u pitanju je 24-godisnji ilustrator iz New Jersey-a. pre par dana, odlucili smo da udruzimo snage i da napravimo neku mini prezentaciju njegovog rada, bas ovde na mom blogiću. neka vrsta intervjua, dakle - suva ekskluziva. :)
( what goes through the mind of david lynch)
J: I think it's ok that we start with "Lynch". I have read on your blog that you had some troubling times trying to get this piece done?
DFH: Yeah, it was such a pain in the ass to get this thing done.
It took a lot out of me. During that time I was going through several ruts. One right after another. I'd break out of it and then just hit that wall again. A lot of it had to do with the fact that I didn't have the time I needed to be dedicate to the piece. I wasn't very happy with where I was in my life. So I found myself constantly second guessing my decisions, even questioning if I was capable of doing it or not. It was a nightmare. But eventually I got it done and it's all the better for it. I put a lot of myself into it. Thankfully, I didn't lose any hair.
(M is for Morrissey & Herr Doktor)
J: How do you choose your protagonists? Are they always people that you admire?
DFH : A lot of the subjects I choose are people who I admire or just find interesting in general. When I first started getting serious about my drawings and illustrations, I mainly focused on characters and things of that sort. Eventually when I started experimenting with mixed media I kinda found myself wanting to try something new with this different approach. So that lead me to working on portraits of people who I just thought were really interesting or who were trend setters. Infamous in their time or culture. And I really wanted to express what they were all about without it being so in your face. I think I'm going to go back to my old method and see how that works with what I've learned. The end results should be interesting.
J: What’s with the Jesus on the flyer?
DFH: I love that Jesus flyer.
It's one of my favorites! Well, the origin behind is it's a commissioned piece for a friend of mine who runs a local booking agency for bands within the area. He came to me and wanted something for a flyer, nothing fancy, just something that would catch your eye. And I pretty much had free reign on this so I could have done whatever the hell I wanted. So early on I decided I wanted it to depict a religious symbol of some sort. Originally it was going to be a clash of different religious symbols coming together to become this one entity but I thought that might be a little too blasphemous, even for me. So I just settled on Jesus listened to headphones made from the crown of thorns. The idea was still intact; music equals religion. And I had him gesturing a sign with his left hand which means to listen. So yeah, you can see what I did there.
J: Tell me something more about the circus freak project.
DFH: The circus freaks project came about as a way for me to vent while working on another project. If i was getting frustrated or just needed a break, but didn't want to lose my edge, I would start working on these doodles of circus freaks. There's only 4 so far but I plan on making a lot more. Sort of start a little village and create this world for them to inhabit. I'm even thinking of doing a few as finished pieces. Maybe even do a sort web comic featuring them.
J: how would you describe your style/philosophy in one snappy, shamelessly self-promoting line?
DFH: "Gutter Porn". Which is like avant garde for hobos.
 

5/19/2010

5/18/2010

black sands

novi album bonoba (black sands) je izasao krajem marta recimo, tako da to nije nikakva posebna novost. ali ono sto je cudno je to kako se black sands uvukao u nas dom, delom kao autsajder i uspeo sebi da izburgija ultimativnu pobedu. sad, u eri last.fm-a, kada su vam hiljade i hiljade izvodjaca na izvol'te, mi smo dosli u situaciju da slusamo samo ovaj album. i to poslednjih deset dana. moj last.fm profil me mrzi.
pre svega, bonobo predstavlja jedan specifican tip elektronske muzike za koju bez sumnje mozemo reci da joj je prosao zenit. grubo receno - massive attack je zaduzio kompletnu muzicku scenu i ono sto Simon Green (aka Bonobo) pravi je jedan od alternativnih "sokaka" post-massive-attack-elektronske scene.
ova atmosfericna, downtempo, gotovo ambijentalna muzika, obogacena zenskim vokalima, neodoljivo podseca na muziku koju su krajem 90-tih pocetkom 2000-tih popularisali pre svega britanski i nemacki a onda i austrijski muzicki producenti (nightmares on wax, kruder & dorfmeister, thievery corporation...).

za razliku od njegova prva dva albuma, poslednja dva albuma (days to come i black sands) izbacuju sjajne zenske vokale :
Bajka i Andreya Triana koju ste imali prilike da cujete ovde.
no, vratimo se albumu.
ja sam ga licno sacekala bez bilo kakvog entuzijazma. black sands je trebalo da bude album za jednu sezonu sa hitom ili eventualno dva koje cete moci da cujete u voljenom kaficu na moru. examples of a dying breed. i u pocetku sve je islo ka tome.
moj prvi utisak - ovo sam cula ranije.
a onda sam cula Eyesdown featuring Andeya Triana
( ne to nije Roisin Murphy).
a posle te i ovu.
a onda i ovu.
bonobo - all in forms
zakljucak :
iako su njegovi prethodni albumi bili ograniceni jednom poprilicno bezbednom elektronskom formom, Simon Green je ovde bio daleko otvoreniji za eksperimente. razovrsni uticaji (od prepoznatljivo elektronskih, preko jazzy i latino , pa sve do orijentalnih u pesmi Prelude) uz uvodjenje mnogo vise live instrumenata (koje vecinom sam svira) doprineli su da ovaj album bude definitvno muzicki raskosniji poduhvat od prethodnih.
ono sto je meni interesantno je to kako stvari same isplivavaju. uhvatite se za jednu ili dve pesme, pa zbog te dve date nove dve sanse random pesmama sa albuma, a te dve vas dodatno prosetaju do sledece dve, sve dok se ne nadjete u situaciji o kojoj sam pricala na pocetku - da vam dobrih par nedelja nista sem tog albuma ne treba.
za mene, ovaj album je priceless.
moja intimna ocena je 12 od 10 (realno 9-ka).

5/17/2010

Penguin Hardback Classics

sigurna sam da ste do sada imali prilike da se sa ovim sretnete, nevertheless, ja sam i dalje mrtva zaljubljena u ova izdanja.mene buzz jos uvek nije popustio.
ako volite knjige, onda je ovo dream come true za vas.
Coralie Bickford-Smith (senior cover designer) dizajnirala je book-covere za Penguin klasike sa tvrdim koricama. od trenutka kada je Penguin izasao u javnost sa ovim planom, pocela je histerija. knjige su prodavane samo u UK, sve do novembra 2009-te, kada su dozivele svoje US-release.
svaka koricu Coralie radila je je izuzetno pazljivo, trudeci se da budu vizuelno raspoznatljive i da negde jasno referiraju na naslove. sve je pocelo od toga sto je, po sopstvenom priznanju, jako dugo bila zaljubljena u štofove kojim su se knjige povezivale. prvo je napravila resenja za Andersenove bajke i Penguinove "Poems for life", a onda kada je videla da se ta izdanja posebno dobro prodaju odlucila je da tu estetiku unese u citavu seriju.
paunova pera na Dorian Gray-u, igraju na kartu tastine i povrsnosti, dok se recimo ovaj motiv lista na koricama Jane Eyre odnosi na drvo kestena, vrlo konkretan simbol za glavni odnos u knjizi. fenomenalno!

5/16/2010

Sweet Tooth Art

ovih dana intenzivno se opsedam pastelnim,
girly stvarcicama.
svake godina proletim kroz fazu uzdisanja za starim fotografijama, satenskim masnama, perlama i perlicama, penkalima i polupraznim bocicama parfema, secernom vunom i keksicima od djumbira koji se sluze uz Lady Gray tee uz malo mleka i kasicicu secera (crnog sa mauricijusa).
i onda pre par dana, naravno - gde drugde nego na blogu
Kris Atomic, o kojoj je vec bilo reci ovde, nalecem na slike
Will Cottona. fits perfectly. kandirano voce i "kućice od čokolade"... sweet tooth art.
kao stvoreno za danas. ruzno je vreme, napolju je hladnjikavo. kuci ste. nedelja je. gledate serije za koje niste imali vremena preko nedelje i razvlacite se po stanu.
onda obilno rucate i sad bi ste se zasladili.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...