žive svoju veliku ljubav i pišu svoju prekrasnu priču ovde. Verovatno zbog mog overall romatničnog raspoloženja, u poslednjih nekoliko dana često posećujem njihovo malo online mesto i uživam … u njihovom jednostavnom life style-u, prijateljima, poslu… you know what I mean. Stvar je u tome da su njihovi zapisi drugačiji, autentičniji i more genuine od svega na šta inače nalećem, pa je samim tim iskustvo iščitavanja nekako posvećenije.
Uglavnom – visual & written remarks jednog divnog, mladog bračnog para koji je usvojio devojčicu. Izverziranom oku neće promaći sveprožimajući “kinfolk touch”, što nije nikakva slučajnost, s obzirom da su oboje, svako na svoj način upleteni u kreiranje istog.
. . .
Čitavu priču današnju lazy tuesday priču otvaram jednim mini postićem sa njihovog bloga nad kojim sam se raznežila & shed a tear (or two), a odatle stvari idu svojim ustaljenim tokom. Lazy…
“Yesterday Andrew was talking to his grandma. She told him a story from earlier that day when she was at the doctor's, her appointment was going on, and there was a knock at the door. A nurse opened it and announced that the patient's husband was at the door, wanting to come in, because he missed his wife. They've been married over 50 years.”
…
…
odavno nisam bila njihovom blogu, a predivni su. samo pricu o usvajanju sam citala ne disuci, iako sam znala da ima hepi end, a fotografijama da ne govorim. hvala sto si me podsetila:)
ReplyDeleteou, hvala tebi <3
Delete