Poster series by Genis Carreras explaining complex philosophical theories through basic shapes.
…
Pre nekog vremena sam na Kantovom twitteru (da, Kant ima twitter) saznala za grafikon koji su osmislili Luka Valzesi i Valerio Pellegrini. Grafikon se zove “Kant i Biblija” i pokušava da uhvati koliko je Bibilja determinisala Kantovu praktičnu filozofiju, moral i filozofiju religije.
Na moju veliku žalost, grafikon je na italijanskom, pa mi je kao takav potpuno neupotrebljiv (s obzirom italijanski nije baš moj forte), ali je i pored toga poslužio kao inicijalna kapisla za dalju pretragu u kojoj sam otkrila ovo malo blago ispod.
Ako ste ikada želeli da saznate čime se zapravo Kant bavio, ali vas je je nedostatak dobrog uvoda, hintova i pojašnjenja zajedno sa Kantovom prilično komplikovanom treminologijom odvratio od te namere, Luka Valzesi comes to the rescue! Njegova preslatka animacija vodi kroz najvažnije poente Kantove tri ‘Kritike’ i služi kao sjajna referenca i vodič u slučaju da se negde zapetljate.
Iako su poente pitke i jasne, ovaj prilično težak sadržaj (Kantova čitava filozofija) dodatno je ublažen estetski doteranom formom u kojoj je predstavljen, pa je listanje ove mini-skripte pravo uživanje za ljude poput mene.
…
…
...
je već duže vreme poznat filozofskoj zajednici po svojim provokativnim stavovima. U našoj eri u kojoj se pluralizam vrednosti i ukusa ističe kao stvar kulturne evolucije, postojanje bilo kakvih objektivnih standarda dovedeno je u pitanje, pa sporove o tome šta je lepo teško možemo da rešimo ako ne polazimo bar sa sličnih pozicija.
...
U BBC-evom dokumentarcu "Why Beauty Matters" Scruton direktno dovodi u pitanje ovo rasprostranjeno shvatanje, insistirajući između ostalog i na postojanju objektivnih standarda ukusa kao i na vrlo određenoj, istorijski potvđenoj ulozi koju lepota igra u našim životima. Generalno, svaki BBC-ev dokumentarac vredi utrošenog vremena, ali ova ispod emisija nudi one extra mile.
Ja sam uvek ukus doživljavala pre kao nešto privatno nego kao nešto subjektivno. Sve se na kraju dana svodi na to da su vaši razlozi u prosuđivanju lepog poznati samo vama i vašim čulima, pa svaka pretenzija da mi se nametnu bilo kakva pravila deluje neosnovano i intrusive.
...
...
Međutim, teško je zaobići činjenicu da nas rade iste stvari, da opšta mesta postoje i da se mi oko istih bar naizgled slažemo. Botičelijevo rađanje Vernere je dobar primer za to. Ova tolerantna klima dovela nas je do situacije u kojoj umetnost nema lepotu kao cilj i temu. Kako Scruton dobro primećuje, relativizam vrednosti prethodi relativizmu umetnosti koji nas prati od tridesetih godina dvadesetog veka, pa sve do danas.
Bottom line, umetnost je danas bilo šta, dovoljno je samo da je neko tako proglasi. Uz to Scruton podvlači problematični uticaj koji potrošačka kultura (koja se okreće oko korisnosti) nameće čitavoj ovoj priči, pojave najočiglednije u arhitekturi. Credo form follows function ostavio nas je zaglavljene među ružnim "funkcionalnim" zgradama kojih ima u svakom kutku sveta.
Scruton pravi par izuzetno interesantnih poenti (posebno ineteresantna je ona o konceptulanoj umetnosti kao umetnosti koja se icrpljuje u verbalizaciji i čiji efekat bledi u ponavljanju) ilustrujući ih fenomenalnim primerima. Brani stanovište da je potreba za lepim je jedna autentična duhovna potreba i da umetnost ima instrumentalnu ulogu u zadovoljavanju te potrebe. U svemu tome Scruton je izuzetno pitak i jednostavan.
...
...
~ DESCARTES EXPLANATION OF VISION ~
Sve naše senzacije prouzrokovane su stvarima koje nas okružuju. Stimulans kreće od spoljašnjeg objekta, prolazi kroz naše čulne organe i dolazi do mozga, tj. do epifize i tu stvara sliku opaženog objekta. Ta slika je ono čega smo odmah, neposredno svesni. Upravo pomoću te slike, mi crpimo informacije o spoljašnjem svetu. U pitanju je dakle mentalni fenomen, naš predmet misli.
Jednostavno rečeno - mi nemamo pristup opažanom predmetu. Mi imamo direktan pristup samo predstavi o objektu opažanja. Iako Dekart nije prvi koji se bavio reprezentativnom teorijom percepcije, on je svakako prvi koji je ovu teoriju temeljno razradio i koji je uveo jedan radikalan twist, konceptualnu novinu, sugerišući da naša mentalna slika prouzrokovana opažanjem ne mora da ima iste karakteristike kao i objekat čija je ona slika. Dakle, mentalna slika uopšte ne mora da odgovara predmetu.
Čuvena kartezijanska sumnja je direktna posledica ovog i danas aktuelnog shvatanja percepcije. Ako nam objekti spoljašnjeg sveta nisu dostupni direktno, već isključivo preko predstava o njima, mentalnih slika – ko može da nam garantuje i kako možemo da utvrdimo da nešto zaista stoji iza tih slika?
Illustrations taken from Principles of Philosophy by René Descartes (1644)
Drveni, masivni komadi su moja nova pasija. Nga Waiata je bila uvod, ovo je razrada. Liv Blavarp, Norwegian wood wizard pravi ove moderne skulpture za vrat.
Intervju sa njim, u kome ćete saznati više o Yamaguchi-u, možete da pročitate ovde.
Ja se neopisivo ložim na ove gumene Swatch satove i taj 80’s vibe koji odašilju. Dođe mi da se ubijem kad pomislim da sam svoja tri komada zaturila negde u selidbama. Uglavnom, zateknem se slučajno na zero1blog-u i imam šta da vidim. Svi ti prekrasni primerci, uredno sortirani i fotografisani… čini mi se, samo za mene.
That reminds me!
U sred ovog trabunjanja oko Swatch satova - jeste primetili trend? Right up my alley.
♥ Tatueringar (Tattoos) by Gösta Werner
Miss Moss je neopevana carica. Šnjurala je po Bukowskis i iskopala ovo blago.
A tu je i Marilyn Monroe in Vogue, 1962 by Bert Stern
♥ The Beatles by Oliver Barrett
Znate sigurno za onu podelu – Beatles vs. Rolling Stones, Sindy Loper vs. Madona, Prince vs. Michael Jackson, etc…
U tim podelama ja sam: Beatles, Sindy Loper i Prince.
Konačno sam uspela da uđem u trag ovim slikama.
♥ Pehar by Emmanuel Jules Joe-Descomps
Pimp my vine, Jules! :)
♥ Maison Martin Margiela rings
Detalji sa najnovije kolekcije su me oduvali. Ne uspevam da provalim kako se nose i koja je fora sa ovim alkama. Nevertheless…
That reminds me!
Jean Paul Gaultier is killing me! Đozle su to die for.
Fotografije koje su zagrejale moje kaubojsko srculence…
♥ Sharing is caring!
Dve fotografije via The U.S. National Archives' photostream koje me bukvalno opsedaju. Na njima piše “Youngster Unknowingly Has Shared Her Ice Cream Stick with the Dog”, ali ja sam ubeđena da je klinka znala. Htedoh reći, ja želim da mislim - kako je ona svesno častila svog četvoronožnog, repatog prijatelja drugom polovinom sladiške. Baš kao što sam i ja svoje pse…
♥ Henri Matisse
Kompletno sam zaboravila koliko ga volim, sve dok na *Huismus photostreamu nisam naišla na ovaj set.
U pitanju je biblioteka, ni manje ni više…
A pure and elegant Platonic cube here matches the unity of the building's purpose and form, in both programmatic and metaphorical terms. The first floor is completely closed and contains stacks for a library of books. The second floor, which is entirely open, is a scholar's working study. The study sits on the books below much like scholarship rests on the body of work that precedes it.
♥ Ovo…
perfektno zaokružije sve frustracije povodom studiranja filozofije. :/ (Hvala, Edi!)
♥ Burial, Four Tet & Thom Yorke
PUS PUS
Prirodno lepo vs umetnički lepo
Ne bih sad da vas previše gnjavim sa filozofijom, ali jedna od interesantnijih tema estetike tiče se upravo odnosa prirodno lepog i umetnički lepog.
Znate da ja u principu ne volim tendenciozne i pompezne izjave i slična intelektualna blebetanja, ali me je na moje kopanje po internetu juče specijalno inspirisala jedna Kantova rečenica.
„Priroda je bila lepa kada je u isto vreme izgledala kao umetnost ; a umetnost se može nazvati lepom jedino kada smo svesni da je umetnost , a da nam ipak izgleda kao priroda.”
Bottom line u Kantovoj estetici, ideja lepog predstavljena je kao “svrhovitost bez svrhe”(o božanstvene li teze!). To bi značilo da naš osećaj zadovoljstva koji prati uživanje u prirodnim lepotama uzrokuje upravo to što nama izgleda KAO da su te prirodne lepote postavljene tu sa NAMEROM da se u njima uživa i da im se divi.
U tom smislu prirodno lepo ima prednost u odnosu na umetnički lepo, s obzirom da je umetničko delo rezultat umetnikove namere. However, postoje slučajevi kada umetnička i prirodna lepota stoje na istoj razini.
To se dešava onda kada priroda na neki način spontano “govori” kroz umetničkog genija.
Što se mene tiče -razuzdanost i trijumfalna prodornost, samovolja i despotizam, dragocena čulnost i nedvosmisleni sklad postoje kako u jednom tako i u drugom. Poredak, srazmera i ritam prirode i duha se očigledno međusobno oplemenjuju i neguju, prate i dopunjuju.