Decembar je uvek dobar prema nama. Baš. Ovaj je bio posebno harmoničan, svetlucav, raskošan, bogat. Zbog toga sam danas pripremila omaž decembru, posednjem mesecu u godini, predivnom kraju jedne jako bitne godine u kojoj su se stvari stavljale na mesto, život sređivao, planovi realizovali. Jako sam zahvalna 2012-toj, Noći i decembru. Sve fotografije iz današnjeg posta su sa telefona, it should be stated.
Slušala sam i čitala beogradsku kuknjavu oko snega. Ja sneg volim, u stvari ne, ja sneg obožavam. Na žalost, Buda je imala par snežnih pokušaja, nijedan uspešan. Ovako je to izgledalo ispred muzeja, gde je u toku sjajna Cézanne-ova izložba (ako prolazite – svratite, otvorena je do sredine februara).
Budimpeštanski muzej lepih umetnosti je moje novo omiljeno mesto ovde.
Najveći deo slobodnog vremena u muzeju provela bazajući kroz Old Masters galeriju. Odatle i par omiljenih sličica: Monet – Three Fishing Boats (prvi red -leva) i Raphaelova Esterhazy Madonna (drugi red – desna).





I Bazilika je podjenako impresivna. Pogotovo sad oko Božića, kada se unutra održavaju koncerti.
Omiljeno mesto za čaj i kolače je Alexandra Café.
Ako sam dobro razumela Giovannu (koja mi ga je otkrila), u pitanju je adaptirano klizalište austrougarskih aristokrata.





Na prvom spratu ovog zdanja nalazi se sjajna knjižara, a u knjižari se (potpuno neičekivano) prodaju i omiljene Leone bombone.
Kad sam se već dotakla slatkiša red je da spomenem i klopu. Na prvom mestu Arriba Taqueria-u, meksički restoran iza ćoska, sa grešno ukusnim buritom i quesadillom, i naravno margaritama.




I naravno, special mention za rebarca iz Friday’s-a.

Pa onda Kyoto sa sušijem, slatko – ljutom supicom od kokosa i piletine i savršenim zelenim čajem.





Kad smo već kod zelenog čaja, Marumoto Japanese Tearoom and Shop služi badass matcha espresso. Kad ste već tu, ne propustite da uzmete i truffle od zelenog čaja, ili smoothie, milkshake, šta god – sve može, sve je dobro.





A tu je i Hummus Bar, u kome smo bar jednom nedeljno. Njih ima skoro na svakom ćošku (sedam ukupno), ponuda i cene su svuda iste (čitaj – spektakularno jeftino).
Dolazimo i do miscellaneous odeljka. Otvaram sa galerijom u kojoj se nalazi as retro as you can get peglica , sa sve upaljenim tv-om.





s leva na desno:
Prvi red – nova keramička macala, rad nepoznatog mađarskog autora,
i Rembrandt – The Christmas Story, poklon od preslatke Jane Stevens.
Drugi red – nova posteljina iz Ikee, i postavka iz druge galerije kojoj smo nadenuli ime “zaspala ja”.




Prvi red – Tokidoki Unicron, koga sam spominjala ovde, i klizališta koja niču svuda po Budimpešti. Drugi red – Omiljena galerija u Zrinyi ulici, i marcipan in all its shapes and forms… Mmmmm…
…