Pre skoro godinu dana, na tumbliru sam postovala ovu fotografiju. Sličica se uskoro zakotrljala i reblogovana je preko 8000 puta. Stvar sa fotkicama koje postujem na tumblru je prosta – trudim se da ih sve linkujem na izvore ukoliko je to moguće. Jako je malo tih koje su ostale bez imena ili bez linka… kao što je to slučaj, recimo, sa ovom.
Dakle, skoro godinu dana ja o dotičnoj fotografiji ne znam zapravo ništa a gledam kako je ljudi rebloguju preko 30 puta dnevno. A onda, pre nedelju dana Dabito aka Old Brand New na svom instagramu objavljuje fotografiju ovog prostora. BINGO! Strpljivo sam sačekla da juče konačno napravi i zvaničan post pa da vas upoznam sa stanom gospodina Adama Pogue-a aka mrpoguemahone (na instagramu).
Ili - Life through mosquito nets. Naša mala vikendica svuda po prozorima ima mrežu za komarce. Zato su mi ovakvi prizori dragi i poznati. Ovako pixelizovana priroda je prvo što vidiš kad otvoriš oči…
Heartwarming cold gazpacho. :) Obožavam! Mađari su dobro poznati po svom cherry gazpachu. However, moj favorit je jagoda koja se malo ređe pronalazi na dnevnom meniju omiljenih restorana. EZ PZ (izi pizi) recept i prekrasne sličice via five and spice. Pravim pa javljam utiske (ako se setim).
Sarah Winward is a florist based in Salt Lake, Utah. Her husband, David Winward happens to have a very awesome beard, which Sarah decorates with beautiful floral arrangements. (found via wolf eyebrows)
Reč je, dakle, o seriji foografija skromnih domova (u Udmurtiji, republici u okviru Ruske federacije) i zidova oblepljenih foto tapetama. “In decorating the walls of their homes with photographic wallpaper, they found a way to materialize their dreams of far away and exotic places, places they will never be able to visit, but in their dreams.”
Predivne, drage, detaljne i bogate slike Charls Wysockog potsećaju me po atmosferi i narativnim detaljima na platna Ivana Rabuzina o kojima sam skoro pričala. Nekoliko rečenica sa gallery4collectors dostojno predstavljaju ovog izuzetnog autora.
Charles Wysocki's art is a celebration of the historical richness of the American past, taking its inspiration from the pastoral moods of the small towns of New England and rural Pennsylvania. As he said of his work: "I hope my paintings revive pleasant thoughts of order and security, much needed in this fast-paced world."
Danas nešto drugačiji lazy Tuesday. Reč je o seriji fotografija “Club Mediterranee At St. Moritz” by Paul Schutzer, iz 1966. Fotografije, koje sam pronašla u Life-ovoj arhivi, adekvatno ilustruju lenji zimski utorak po mojoj meri. Priča naravno, kreće od voza.
A u vozu…
Posle voza, spereš voz i pravac staza…
Pa malo odmoriš i presečeš čitavu priču tako što proslaviš uspešno spuštanje.
Onda, naravno, nastaviš… Ne toliko brilijantno doduše…
Pa opet malo odmoriš… I ti imaš dušu…
Predveče se prebaciš u hotel. Tu se malo sabereš i prikupiš (uz kuvano vino, recimo)…
A uveče treska… To se ne prepričava. Ko je bio – sve zna.
